U dubokim vodama nada je varljivi pratilac
scorpion's love
Blog
ponedjeljak, ožujak 28, 2011
 

Kako pogledati put iza sebe, kad ne mogu okrenuti glavu od bolne spoznaje da nisam sve učinio što sam mogao i naučiti na propustima i greškama ono što mi treba za dalje.

Prošao sam u glavi sve staze naprijed i nazad, lijevo i desno, uzbrdo i nizbrdo i nisam našao snage da ne odustanem. Nije ni se pojavilo novo spasonosno rješenje koje unaprjeđuje stara i razrješava ih pogreške. Ali u glavi je samo imaginarni krajolik, u njoj se ne suočavaš sa stvarnim posljedicama svog djelovanja. U njoj one bivaju mnogo veće ili manje od stvarnosti.

Glava je samo velika pozornica koja se osamostaljuje u veliku ludnicu bez ogledala u kojem se ogleda, pa sakate balerine savršeno plešu labuđe jezero, a depresivni mali dječaci tumače Hamleta pred zamišljenim punim gledalištem.

Tijelo ne uronjeno u vitalnost života se suši na suhom sjevercu ili umire u bolovima pod toplom južinom, ono se ne miče i ne prepoznaje ni ljepotu ni potencijale, ne obazire se na stvarnu opasnost – jednostavno umire na najmanje bolan način.

 Mogli bi to nazvati tiha unutarnja povreda i priziv zadnje ljudske prijateljice – smrti.

Može li nešto uopće pokrenuti taj kotač zamašnjak prema vodi života? Koji bi to glas ptice pjevice mogao prodrijeti kroz zatvorenu i gluhu eustahijevu tubu, koji bi to dodir mogao probuditi radost tijela da poželi proći svu bol uranjanja u novi život ili postoji li uopće neki živi prizor za moje oči koji bi me prizvao na sudjelovanje?     

 



 

Kako od svih misli

ostanu psihodelični krikovi promašaja

i zlih slutnji, 

 

um traži put iz crnog tunela bola.

svako svjetlo je dobro

i svaki kraj je spas. 

scorpionslove @ 10:52 |Komentiraj | Komentari: 43 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 15, 2011

Kad učenik primjeni ono što je naučio, tvoja zadaća je sretno i blagoslovljeno završila, a ako nema talenta da umije primijeniti teoriju, ma koliko za nju bio priležan i fanatično se za nju zalagao onda ga ostavi da to nauči na teži način. Možda čak drastično kao u filmu: Spring, Summer, Fall, Winter... and Spring.



Ne treba se zavaravati, učiteljski utjecaj ne smije i ne može zamijeniti problematične karakterne osobine. Te osebine su izvor i zla i dobra u čovjeku, ovisi koga vuka

( http://tomas24.bloger.hr/post/dva-vuka/5839034.aspx )

hrani u sebi. Posao učitelja je da pomogne učeniku prepoznati pravog vuka, na što manje bolan način, ali kao što je pisao na izlozima starih šnajderaja: „ Šivamo samo iz donesenog materijala“, tako ni učitelj ne može pretvoriti vuka u Crvenkapicu ili obrnuto. Učiteljski grijeh je njegova vezanost za učenika ili možda točnije rečeno vezanost za rezultate svog davanja, a iz vezanosti poteče grizodušje od „neuspjeha“ ili bijes. 

Ne treba zaboraviti da svaki učenik (pogotovu „loš“ ) testira učiteljevu dovršenost i samodostatnost i zato svi vole dobre, drage, poslušne učenike jer je prijenos znanja naizgled lak i još podilazi egu učitelja da može učiniti svijet boljim, da je pravom putu i da je njegova metoda ispravna. Ali zapravo pokušaji vraćanja onih koji se ne daju pomaknuti na svjetliju stranu života su mjerilo učiteljske vjere u sebe, Boga i ljude.

Učitelji nikad od učenika neće dobiti onu zahvalnost koju očekuju. Ključ je jednostavan: podjela uloga nalaže davanje (učitelj) i primanje (učenik) po jasnoj podjeli uloga. Sretni su oni učitelji (rekli bi da imaju dobru karmu – ali kako su je stekli?) koji su sudjelovali u stvaranju sretnih i neovisnih jedinki, novih budućih učitelja.

Onog trena kad se na kratko zamijene uloge učitelja i učenika, učitelj je izgubio svoj smisao i  vrlo teško se može vratiti odnos u kome učenik ima bezuvjetno vjerovanje, jer mu je bilo narušeno. Kako da vjeruje onome koji ni sam sebi ne može pomoći? Onaj učenik koji prođe tu krizu vjere u učitelje se odjelotvorio sam i prestao biti učenik.

 Kad govorimo o prilagodbi, jasno je tko se više prilagođava izvana (učenik) a tko iznutra (učitelj). Učiteljeva prilagodba mora biti prirodna, laka i nevidljiva – pa neka proba tko može.

 Kriza vjere u Boga lomi čitav stup učiteljskog poslanja i on gubi svoj najvažniji sadržaj i identitet na zemlji, zato mu smrt (promjena) mora biti bliska prijateljica, a ne strah i blokada.

 Učitelj uvijek mora piti sa vječnog izvora ufanja i snage, bez obzira što se oko njega dešavalo, jer je to njegov jedini smisao. A kazne koje osjeća i prima zbog krive procjene učenika i načina učenja su teže i bolnije njemu nego učeniku.



Učitelj je svoju osobnost predao Bogu da služi svrsi, ali s druge strane treba je njegovati brižljivije nego bilo tko drugi, jer je ona jedan od bitnih oblika njegove metode.  

nastavak u idućem postu

scorpionslove @ 12:59 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
31543
Index.hr
Nema zapisa.